Od 1. jula 2026. godine u Njemačkoj je na snagu stupio stroži režim za sve primatelje osnovne socijalne pomoći, s jasnim ciljem – što brži i efikasniji povratak korisnika na tržište rada. Temeljem izmjena Zakona o socijalnoj skrbi (SGB II), koje je njemački Bundestag usvojio početkom ožujka, dosadašnji je Bürgergeld i službeno otišao u povijest, a zamijenio ga je Grundsicherungsgeld. Ova promjena imena sa sobom donosi i nova, znatno rigoroznija pravila koja bi mogla iz temelja promijeniti svakodnevicu brojnih nezaposlenih osoba.
Puno radno vrijeme kao novi standard
Prema svježe implementiranim propisima, od osoba koje primaju državnu financijsku pomoć sada se očekuje da iskoriste apsolutno sve razumne mogućnosti kako bi u potpunosti prestale ovisiti o sustavu socijalne skrbi ili barem smanjile tu ovisnost. U praksi to znači da Jobcenter sada ima ovlast od korisnika zahtijevati prihvaćanje posla s punim radnim vremenom, ukoliko procijeni da je takav potez opravdan.
Ipak, to ne znači da će automatski svi korisnici biti primorani raditi 40 sati tjedno. Iz nadležnih institucija napominju kako će se svaki pojedinačni slučaj pažljivo i individualno procjenjivati, pri čemu će se u obzir uzimati zdravstveno stanje korisnika, njegove obiteljske okolnosti, mogućnosti organizacije skrbi za djecu te sve druge relevantne osobne prilike.
Rad na pola radnog vremena više ne jamči zaštitu
Jedna od najznačajnijih promjena odnosi se na korisnike koji već rade, ali na nepuno radno vrijeme. Oni od sada više nisu automatski zaštićeni od zahtjeva za prelazak na puno radno vrijeme. Ukoliko njihova trenutna plaća nije dovoljna za potpuni izlazak iz sustava socijalne pomoći, Jobcenter od njih može izričito tražiti da od sadašnjeg poslodavca zatraže povećanje broja radnih sati. Druga je opcija obveza prijavljivanja na bolje plaćene poslove koji nude puno radno vrijeme.
U određenim, specifičnim slučajevima, korisnik može dobiti nalog da napusti svoj postojeći posao s nepunim radnim vremenom ili takozvani mini-job, pod uvjetom da postoji stvarna i realna mogućnost zaposlenja na boljem radnom mjestu. Međutim, prije donošenja tako drastične odluke, službenici Jobcentera zakonski su obvezni detaljno procijeniti sigurnost novog zaposlenja, trajanje samog ugovora o radu, vrijeme potrebno za putovanje na posao te, ono najvažnije, stvarnu financijsku korist koju bi korisnik time ostvario.
Tko je izuzet od novih, strogih pravila?
Zakonodavac je predvidio i niz važnih iznimaka u kojima se od korisnika ne može zahtijevati prihvaćanje posla s punim radnim vremenom. Prva se odnosi na roditelje maloljetne djece; roditelj koji osobno skrbi o djetetu mlađem od 14 mjeseci u pravilu je u potpunosti oslobođen ove obveze.
Nakon što dijete navrši 14 mjeseci, prelazak na puno radno vrijeme može se tražiti isključivo ako je skrb o djetetu u praksi doista osigurana. Pritom samo zakonsko pravo na mjesto u vrtiću nije dovoljan argument za Jobcenter. Ako u vrtiću fizički nema slobodnog mjesta ili ako radno vrijeme ustanove nije usklađeno s radnim vremenom roditelja, to se tretira kao potpuno opravdan razlog za odbijanje ponuđenog zaposlenja.
Nadalje, osobe koje brinu o bolesnom ili nemoćnom članu obitelji također mogu biti izuzete od obveze rada, ukoliko se potrebna njega nikako ne može organizirati na neki drugi način. Ista razina zaštite vrijedi i za osobe s tjelesnim, psihičkim ili drugim zdravstvenim ograničenjima, o čijoj sudbini i radnoj sposobnosti konačnu odluku donose službena liječnička vještačenja.
Važan faktor je i udaljenost radnog mjesta. Za posao koji zahtijeva više od šest radnih sati dnevno, zakonski prihvatljivim smatra se ukupno putovanje u trajanju do najviše dva i pol sata dnevno. Ako bi svakodnevno putovanje prelazilo tu granicu ili bi predstavljalo neizdrživo opterećenje zbog specifičnih zdravstvenih ili obiteljskih razloga, Jobcenter tu činjenicu mora uvažiti.
Drakonske kazne za neopravdano odbijanje posla
Korisnici koji odluče ignorirati nova pravila i bez opravdanog razloga odbiju odgovarajući posao ili pak namjerno sabotiraju vlastito zaposlenje, suočit će se s ozbiljnim sankcijama. U takvim se situacijama osnovna novčana naknada u pravilu umanjuje za 30 posto u trajanju od tri mjeseca. Važno je naglasiti da se iznosi namijenjeni za troškove stanovanja i grijanja pritom zakonski ne smiju dirati.
U iznimnim slučajevima, ukoliko korisnik potpuno svjesno i namjerno odbije konkretan posao koji je mogao prihvatiti odmah, zakon omogućava čak i privremeno, ali potpuno ukidanje osnovnog dijela socijalne pomoći. Ipak, prije donošenja svake kaznene odluke, korisnik ima neotuđivo pravo iznijeti vlastito očitovanje i obranu.
Pravni savjeti: Kako reagirati na zahtjeve Jobcentera?
Pravni i socijalni stručnjaci strogo savjetuju korisnicima da ni u kojem slučaju ne ignoriraju dopise i pozive iz Jobcentera. Ukoliko postoje stvarni i opravdani razlozi zbog kojih osoba ne može prihvatiti nametnuti posao s punim radnim vremenom, ključno je to što prije pisanim putem detaljno obrazložiti. Uz obrazloženje je nužno priložiti svu odgovarajuću dokumentaciju koja potkrepljuje tvrdnje – od liječničkih nalaza do službenih potvrda o skrbi za djecu ili članove obitelji.
Ako Jobcenter, unatoč predočenim dokazima, ipak donese rješenje o smanjenju socijalne pomoći, korisnici nisu prepušteni sami sebi. Imaju zakonsko pravo podnijeti službeni prigovor unutar propisanog roka, a u onim najhitnijim, egzistencijalno ugrožavajućim slučajevima, pravdu i zaštitu mogu zatražiti i pred nadležnim socijalnim sudom.